U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Tako mi vremena, - Čovjek, doista, gubi, Samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (Kur'an, Al-'Asr)

31.08.2007.

Zavidnost

Priča se da je jedan čovjek došao kod halife El Mu'tesima, koji ga odmah zavoli i za kratko vrijeme taj čovjek posta blizak halifi, dotle, da nije rnorao tražiti izun kada bi htio kod njega da uđe. Halifa je imao vezira koji je bio vrlo zavidan i odmah je počeo da razmišlja kako da se rijeŠi ovoga čovjeka, zbog kojeg je halifa na njega skoro zaboravio.

Tako vezir jednog dana pozove ovoga čovjeka na ručak, i pripremi mu neku vrstu hrane u koju je najviše natrpao bijelog luka, a kada se čovjek najeo vezir mu reče:
“Čuvaj se da ne odeš pred halifu pa da osjeti miris luka, jer ga on nikako ne podnusi!”
Kada je čovjek otišao kući, vezir ode kod halife i reče mu ovako:
"O vladaru pravovjernih! Onaj čovjek je govorio pred ljudima da si ti vrlo nepodnošljiv sagovornik jer ti se osjeća zadah iz usta, a ja sam htio da se ugušim od njegovog zadaha."
Vladar odmah pozva onog čovjeka, a on, došavši pred halitu stavi kraj rukava na usta bojeći se da halifa ne osjeti miris luka, i kada ga takvog ugleda, halifa pomisli da je ono što mu je vezir pričao istina.
Onda halifa jednom od svojih namjesnika napisa pismo ovakve sadržine: Kada ti se donese ovo pismo, ubij njegovog donosioca!”
Tada naredi onom čovjcku da to pismo odnese kod tog halifinog namjesnika, želeći da tako kazni ovog čovjeka.
Čovjek uze pismo i krenu, a u putu ga srete vezir i upita gdje je pošao. Kada mu čovjek reče, vezir pomisli da će čovjek od tog namjesnika dobiti neku nagradu te reče:
"Šta misliš da te ja zamjenim u tom putovanju i da ti još dam dvije hiljade dinara?”
Čoviek mu odgovori: “ti si stariji i mudriji pa uradi kako hoćeš."

Vezir to jedva dočeka, dade mu pare i uze pismo, a zatim otputova na naznačeno mjesto. Kada onaj namjesnik dobi pismo i vidje naređenje sa halifinim potpisom, odmah ubi vezira.
Nakon nekoliko dana halifa se sjeti onog čovjeka, te upita za vezira, našto mu se odgovori da vezira već više dana nigdje nema, a da je onaj čovjek kod svoje kuće. Tome se halifa začudi i naredi da se pozove onaj čovjek. Kada čovjek dođe halifa ga upita za ono pismo. Čovjek mu sve ispriča o njegovom slučaju sa vezirom, a halifa ga upita da li je on išta ružno govorio o njemu. Čovjek se zakune da ništa loše nije ni pomislio, te mu onda reče i kako ga je vezir odveo svojoj kući i spremio mu hranu punu bijelog luka, što je sve jasno pokazalo na vezirovu podmuklost i zavist.

Halifa reče: "Neka Allah ubije svakog zividnika! Ko drugom neko zlo priprema, njega samog će to zlo zadesiti.”
Kao nagradu, halifa ovog iskrenog čovjeka postavi na mjesto svog dotadašnjeg vezira, zavidnika, kojeg je njegova zavist stajala glave.

30.08.2007.

Božija pravednost

Musa, Bog ga blagoslovio, razgovaraše sa svojim Gospodarem na Gori, i u jednom svome razgovoru on zamoli Boga: "Moj Bože, pokaži mi svoju pravednost i nepristranost!" A Bog mu reče: "O Musa, ti si čovjek ozbiljan i odan, zar ne možeš da se strpiš?!" Na to će Musa: "S Tvojom pomoći, Bože, ja mogu biti strpljiv!" A Bog mu zapovjedi: "Idi do tog i tog vrela, i iza njega se sakrij! I posmotri, potom, Moju Moć i Moje Znanje Svih Tajni!"

I Musa, Bog ga blagoslovio, ode, uspe se na brežuljak iza vrela i sjede sakrivši se.
I u taj se mah pojavi neki konjanik, sjaha sa svoga ata, obavi obredno pranje na vrelu i napi se vode. I izvadi on iza pasa kesu u kojoj bijaše hiljadu zlatnika, pa je stavi kraj sebe. Potom klanja namaz, uzjaha konja i, zaboravivši onu kesu na onome mjestu, otputova.
Nakon njega dode jedan dječak, napoji se vode, nađe onu kesu, uze je i ode.
A poslije dječaka dođe neki slijepi starac, napoji se vode, obavi obredno pranje i stade klanjati. U taj mah se onaj konjanik sjeti one kese, vrati se do izvora i nađe slijepoga starca, stade kraj njega i reče mu: "Zaboravih kesu u kojoj je hiljadu zlatnika, a osim tebe niko nije ovdje dolazio!" Na to će starac: "Ja sam slijepac, kako da opazim tvoju kesu?!"

Na to se konjanik rasrdi, sablju isuka, udari slijepca i ubi ga. Potom ga prerovi, ali, ne našavši onu kesu, ostavi starca i ode.
A Musa, koji to sve gledaše iz svoga skrovita mjesta, povika: "O Bože! Strpljenje mi je na izmaku, a Ti si Pravedan, pa deder mi razjasni šta se ovo dogodilo?"

I dode Džibril, Bog ga blagoslovio, i reče Musau: "Stvoritelj, veličanstvena je Njegova moć, ti veli: 'Ja sam Znalac svih tajni, znadem skrovite stvari i znadem ono što ti, o Musa, ne znaš! Kad se radi o dječaku koji je uzeo kesu zlatnika, on je uzeo ono što mu i pripada, jer otac dječakov bijaše u najmu kod onoga konjanika i bio je zaradio baš onu svotu koja je bila u kesi. Ali, konjanik mu ne uruči zlatnike jer umrije dječakov otac. Ali sada konjanik izgubi kesu, i dječaku dode baš ono što mu pripada. Kad se radi o slijepom starcu, on je, prije negoli je oslijepio, ubio konjanikova oca. I konjanik mu se, ne znajući da mu je ubio oca, osveti. I svako dobi ono što je i zaslužio. Naša pravda i Naša nepristranost je, kako vidiš, tačna.'
I kad Musa to sazna, zbuni se i zatraži oprosta od Boga.

30.08.2007.

Kolika je vrijednost bismille

Priča se da je živjela neka žena koja bi uvijek učila "Bismillahi", šta god da je radila i govorila. lmala je muža munafika, kojem je to smetalo, pa njen muž odluči da joj na neki način naudi i da je nadmudri.
Muž joj dade jedan paketić i reče joj da mu to dobro čuva, a žena to po običaju bismilletom ostavi na sigurno mjesto. Kada je muž vidio gdje je ona to ostavila, onda kradom dođe, uze onaj paketić i baci ga u bunar.
Pošto se uvjerio da žena ništa nije primijetila, on zatraži od nje onaj paketić. Žena dođe na mjesto gdje je to ostavila, prouči bismillahi, a u tom momentu Uzvišeni Allah naredi Meleku Džebrailu da brzo dohvati onaj paketić iz bunara i stavi ga tamo gdje je i bio.
Žena pruži ruku i normalno uze onaj paketić te ga preda mužu, a on, vidjevši to veoma se začudi pa se iskreno pokaja od svoga licemjerstva i Uzvišeni Allah mu primi njegovo pokajanje...

28.08.2007.

Bez truda tanka nafaka

U nekom mjestu bijahu otac i sin. Oba su bili učeni. Otac je bio jako vrijedan, a sin lijenčina. Otac ga je nagonio da radi, ukazujući mu na posljedice nerada i lijenosti, podsjećajući ga da nas Kur'an upućuje na rad riječima. "Ve en lejse lil-insani illa ma se'a" - "da za čovjeka nema ništa bolje od njegova rada i truda". A sin odgovori, da je Allah, dž.š., zagarantovao svakom nafaku riječima. "Vema min dabbetin fil-erdi illa alallahi rizkuha". Otac mu reče kako on zna za taj kur'anski ajet, ali je pitanje o kakvoj i kolikoj se zagarantovanoj nafaci radi. Sin i dalje osta pri svom.

Jednog dana sin izrazi želju da malo prohoda po svijetu i da proba ima li bolje nafake od babine. Putujući od mjesta do mjesta zadrži se u jednom gdje mu se život svidio. Kada je potrošio svu gotovinu, uvidi da ga niko ne prima i odluči da se vrati kući. U putu ga uhvati noć u jednoj šumi i on zanoći u jednom grmu. Rano se probudi i ugleda lisicu, koja je bila bolesna i jedva se dovukla do jednog grma, pa se tu savila i ležala, jer dalje nije mogla. Tada pomisli: "Ova lisica je bolesna, sama sebi nije u stanju pribaviti nafaku", te ostade tu tri noći, da bi vidio hoće li ona doći do nafake. Nakon tri noći ugleda kurjaka kako nosi plijen u zubima i spušta nedaleko od lisice.
Kad ga je pojeo i dotjerao do kostiju odusta i ode. Lisica se s mukom dovuče do kostiju i počne jesti svoju nafaku. Poslije ovog doživljaja putnik nastavi put. Kada je stigao kući, upita ga otac gdje je bio i šta je doživio, te zašto se tako brzo vratio. Sin mu sve ispriča i na kraju i događaj o lisici i kurjaku, ističući da je on bio u pravu, da je Allah, dž.š., svakom zagarantovao nafaku, pa i onoj bolesnoj lisici. Otac mu na to odgovori: "E, moj sine, tačno je to da je Allah svakom zagarantovao nafaku, ama kakvu? Ti si se ugledao u onu bolesnu lisicu, koja je tek treći dan nešto okusila, i to iza drugog kosti oglodala, a što se nisi ugledao, sram te bilo, na kurjaka, koji je i sebe nahranio i drugom donio."

26.08.2007.

Samo Allah dž.š. zna šta je za tebe najbolje

Živio i vladao jednim carstvom vladar za kojeg se nije moglo reći da je bio nevjernik. Uz njega je uvijek bio njegov sluga. Nerazdvojni pratilac je sva zbivanja propraćao riječima: «To je Allahova volja!» Time je mirno primao sve oko sebe. To je vladaru znalo i zasmetati. Ali, sluga je bio šutljiv. Rijetko je išta drugo progovarao. A to je, već, dobra osobina. Nije li ga i odabrao zato što su mu pričalice dosadne?

Vladar se, jednom, pozabavi s nožićem za djeljanje drveta. Tome nije bio vješt, pa otfikari dio kažiprsta. Na lijevoj ruci. Onoj kojom je pridržavao komad drveta. Ugleda krv i prođoše ga srsi. Poče galamiti kad vidje da mu komadić prsta visi na noktu. Strašno se ružio. Svi uokolo poskakaše. Neki, da bi mu pružili pomoć. Svi, da ga utješe. Skoči i sluga koji se nije razdvajao od njega, pa će reći: „To je Allahova volja!“ Vladar, ionako bijesan, još više se rasrdi. Naredi da slugu bace u tamnicu. Sluga to primi mirno i osvjedoči kao Allahovu volju.
Sutradan, pođe vladar u lov. Sam. Dobro mu što s njim nejma onoga nerazdvojnog sluge. Nije ni znao kako je lijepo biti sam. Toliko mu je bilo lijepo da, zanesen ljepotom, zađe duboko u šumu. I to mu se dopade. Zađe i još dublje. Tada pred njeg iskočiše čudni ljudi. Skole ga. Uhvate. Uvežu. I ponesu u svoj grad.
Privezaše ga za drvo. Vladar shvati da je dopao u ruke nevjerničkom narodu. Razabra da im je sutra praznik uz koji prinesu žrtvu onome u koga oni vjeruju. I da žrtvuju čovjeka.
Vladaru ta noč prode u najmučkijem iščekivanju.
Ujutro ga odvežu. Poskidaju sa njega odoru... Namuči se i on dok sve skidoše. Na kraju, i rukavice. Desnu. Pa, lijevu. Na lijevoj se ukaza zavoj. I, koliko su god bili nestrpljivi, hajde da odmotaju i to s prsta. Tada uvidješe da je bez dijela prsta. Šukav.

Divljaci se rastrčaše u potrazi za novom žrtvom.
Vladar ostade sam. Odvezan. Prepušten sebi. Oslobođen. Bolje negoli ikad, uvidje da je sve Allahova volja. To ga podsjeti na nerazdvojnoga slugu.A sluga u zatvoru.Brže-bolje, navuče na sebe nešto od razbacanih i razbucanih vladarskih krpa. Pa kroz šumu, zaobilazno, ali što je brže mogao. I dođe do svoga dvorca. Odmah naredi da se sluga pusti iz tamnice.

- Izvagajte ga i toliko mu, koliko je težak, dajte zlata!
Vijerni sluga odbi. Rekne da je već nagrađen.
- Kako?! - začudi se vladar.
- Zatvorom.
- Kako?!
- Zato što je sve Allahova volja.
- Kako?! - vikao je i vladar.
- Da nisam završio u tamnici, oni nevjernici ne bi tražili drugu žrtvu. Oni bi i mene, koji se nikad nisam odvajao od tebe, uhvatili i danas bi mene žrtvovali.

26.08.2007.

Sadaka i odgoda odredbe

U vrijeme Isaa, a. s., naišao je jedan čistač. Isa, a. s., s čuđenjem je gledao u njega i rekao: "Ovaj čovjek će u toku ovog sata napustiti ovaj svijet, budite spremni da mu klanjamo dženazu."
Čistač je otišao za svojim poslom. Nakon proteka jednog sata čistač je ponovo naišao. Isaovi prijatelji su rekli: "Božiji poslaniče, prošao je sat vremena, a onaj čovjek je još živ. Otkuda tebi ona odredba?" Isa, a. s., upitao je čistača kakvo je dobročinstvo uradio u ovom satu?
On je kazao: "Vidio sam dva gladna siromaha, imao sam kod sebe dva hljeba i dao sam im."
On je dodao: "Nakon toga šta si vidio?" Odgovorio je: "Iz stvari koje sam nosio na leđima izašla je crna zmija i otišla."
Isa, a.s., rekao je: "Ona odredba je bila pravovaljana, ali sadaka ju je promijenila..."

21.08.2007.

Ogovaranje - gibet

Jedan od prijašnjih Poslanika, kojima je objava od Allaha dolazila u snu, usnije jedne noći kako mu je rečeno slijedeće:
- «Kada ustaneš, prvo na što naiđeš – to pojedi, drugo – sakrij, treće - prihvati, četvrto - ne odbij, a peto na što naiđeš - ti bježi od njega!»
Kada Poslanik ujutro ustade i krenu putem, prvo na što naiđe bijaše jedno ogromno brdo. On zbunjen zastade i poče da razmišlja:
- «Moj mi je Gospodar naredio da prvo na što naiđem pojedem... samo ne znam kako li ću ovo pojesti kad je to nemoguće... ali, moj Gospodar mi ne bi naredio da učinim ono što nisam u stanju...»
Onda on čvrsto odluči da pojede to brdo i krenu prema njemu, ali što mu se više približavao, brdo se sve više smanjivalo, dok na kraju osta kao jedan zalogaj. Poslanik to pojede uvjerivši se da je to slađe od meda, zahvali Allahu na tome te produži dalje.
Idući dalje naiđe na zlatnu posudu, pa pošto se sjeti da to treba da sakrije, on iskopa rupu u zemlji, zakopa to i krenu dalje. Kada se osvrnu, ugleda onu zlatnu posudu kako je opet na površini zemlje. On se vrati pa je ponovo zakopa, ali se tu opet pojavi, i tako se to ponovi nekoliko puta.
Poslanik onda reče sam sebi: - «Ja sam uradio ono što mi je naređeno.»
Onda produži dalje ne osvrćući se više.
Idući dalje ugleda jednu ptičicu koja je bježala od sokola i prije nego što će biti sustignuta ona viknu:
- «O Allahov Poslaniče, spasi me!»
On prihvati ptičicu i sakri je u rukav, a soko mu viknu: - «O Poslaniče! Ja sam veoma gladan i od jutros tražim nešto za jelo, i tamam kad htjedoh da uhvatim ovu pticu ti me spriječi i omete da uzmem svoju nafaku.»
Poslanik pomisli: «Naređeno mi je da treće na što naiđem prihvatim, i to sam i učinio, ali naređeno mi je i to da ne odbijem četvrto, a četvrto je ovaj soko koji traži svoju nafaku.»
Nakon kraćeg ra.zmišljanja, uze nož i odreza komad mesa od svoje noge, baci to sokolu, a on ga uze i ode.
Poslanik onda pusti pticu i krenu dalje. Peta stvar na koju naiđe bijaaše nekakva lešina koja se raspadala od smrada i truleži, a on, sjetivši se svoga sna, pobježe od toga.
Kada je uveče ponovo zanoćio on reče:
- «O Gospodaru! Ja sam uradio ono što si mi naredio, pa mi sada objasni značenje svega toga?»
U snu on ču glas koji mu reče:
- «Što se tiče prvog, onog što si pojeo, to je srdžba, koja ispoočetka izgleda kao brdo, a na kraju, kada se čovjek strpi i svoju srdžbu proguta, izgleda kao zalogaj slađi od meda!»
- Drugo znači: Ko uradi neko dobro djelo, pa i ako ga prikrije, ono će opet izaći na vidjelo!
- Treće znači: Ko ti se povjeri, nikad ga ne iznevjeri!
- Četvrto znači: Ako ti čovjek u nuždi nešto zatraži, nastoj da mu to daš makar i tebi bilo potrebno!
- Peto je ogovaranje, i uvijek bježi od onih ljudi koji druge ogovaraju!

21.08.2007.

Snaga iskrene vjere u Allaha dž.š.

Bijaše jedno pleme među Izraelićanima koje se, zavedeno od šejtana, klanjalo jednom velikom stablu. To suho drvo su smatrali božanstvom i svaku večer i svaki dan bacali su se ničice pred njim. Neki musliman prođe pored njih i opazi ih kako se klanjaju i smatraju ga božanstvom. Potaknut žarom Božije vjere, naljuti se, razbjesni pa u ime Uzvišenog Gospodara ustade, uze sjekiru i htjede da posiječe ono stablo. Šejtan, u liku čovjeka, pojavi se pred njim i reče mu.
- Božiji robe, gdje ideš?
- Idem da se klanjam Allahu i da izvršim Allahovu naredbu - da posiječem stablo kome se klanjaju - odgovori.
- Kakvu korist imaš od toga ako posiječeš to stablo? Bojim se da se ne sakupe idolopoklonici i ne stave te na muke. Odustani od te nakane! Ja ću te uputiti na nešto od čega ćes imati više koristi i dobiti veću nagradu.
- Šta je to? - upita čovjek.
- Ja ću ti donijeti svako jutro jedan zlatnik i stavit ću ga pod serdžadu - reče šejtan. Ti uzmi taj zlatnik i podijeli ga sirotinji kao sadaku, jer za to će biti bolja plaća i nagrada. Čovjek se zadovolji, povrati se, srdžba mu se smiri. Dan-dva šejtan je dolazio i donosio obećani zlatnik, ali kasnije presta da dolazi i da donosi. Čovjek se ponovo razljuti, ustade, stavi sjekiru na rame i, sav bijesan, uputi se stablu da ga posiječe. Šejtan ponovo dođe pred njega i reče:
- Čovječe, kuda ćeš s tom sjekirom?
- Idem da posiječem ono stablo - odgovori.
- Prevario si se! Tu šansu si propustio prekjučer - reče mu. - Vrati se dok si zdrav, inače ću ti opaliti takav šamar da ćeš se sravniti sa zemljom.
- Zašto to nisi učinio prekjučer kad imaš takvu snagu? - upita ga čovjek.
- Tada si bio u srdžbi, ponesen žarom za pravu vjeru i u ljubavi prema Allahu. Tvoja namjera je bila čista. Tada te Allah pomagao. Sve što si htio, mogao si da učiniš. Ali sada si se naljutio zbog novaca i pitao si se: Zašto ih nije donio? Budući da je nestalo one tvoje iskrenosti, ti više ne možeš posjeći to stablo.
Čovjeku bi jasno da sve što nije učinjeno sa iskrenošću ne donosi koristi niti uspjeha.

19.08.2007.

Allahova milost

Muhammed ibnu Munkedir kaže da mu je Džabir ibn Abdullah pričao: - Pričao nam je Allahov Poslanik slijedeće.: 'Došao mi je Melek Džebrail i rekao:
- Allah ima jednog svog roba koji Ga je obožavao i klanjao Mu se pet stotina godina na vrhu nekog brda koje je usamljeno izranjalo iz sredine morske pučine. lako se nigdje nije vidjelo nikakvo drugo kopno, čovjek je lijepo živio jer mu je Allah dao u podnožju tog brda izvor pitke vode i stablo nara, pa je čovjek svako veče silazio i uzimao po jedan svježi nar i pio te vode, uzimao s njom abdest i tako živio.
Vraćao bi se svome namazu a od Allaha je tražio da ga usmrti, kada mu edžel dođe u momentu kada bude na sedždi, i da ne dozvoli ni zemlji ni ničem drugom da mu uništi njegovo tijelo nego da i proživljen bude u tom položaju u kojem je najbliži svome Gospodaru.
Allah mu stvarno ispuni molbu i usmrti ga dok je bio na sedždi.

Melek Džebrail dalje priča: - Mi Meleki uvijek tu doiazimo i odatle odlazimo, a taj čovjek je stalno u tom svom položaju. Međutim, saznao sam da će taj čovjek biti proživljen na Sudnjem danu te da će doći pred Allaha, a onda će Uzvišeni Allah reći:
- Uvedite ovoga moga roba u Džennet radi moje milosti!
Čovjek će na to reći: - Zar nije radi mojih djela?
Onda će Allah reći Melekima: Obračunajte mome robu vrijednost blagodati koje sam mu dao i vrijednost njegovih djela!
Kada meleki to uradiše vidješe da je sama blagodat očiju i vida prevagnula sav čovjekov ibadet od pet stotina godina, tako da ostale Allahove blagodati i ni'mete nisu ni računali.
Onda Allah reče:- Bacite moga roba u džehennem!
Tada će čovjek zavikati: - O Gospodaru, tako ti tvoje milosti, smiluj mi se i uvedi me u Džennet.
Allah će narediti da vrate tog čovjeka pa će biti ponovo doveden pred svoga Gospodara, da bi se među njima vodio ovakav razgovor:
Allah će reći: - Moj robe, ko te je stvorio, a prije toga nisi ništa bio?
Čovjek će odgovoriti: - Ti, o Gospodaru.
Allah će opet upitati: - Je li to bilo zhog tvojih djela ili zbog moje milosti?
Čovjek: To je bila Tvoja milost, o Gospodaru.
Allah: Ko te je ojačao i omogućio da mi hudeš u ibadetu petsto godina?
Čovjek: Ti, Gospodaru.
Allah: Ko te je spustio na vrh ovoga brda nasred mora, pa ti dao da izvire slatka voda iz slane vode, pa ti svaku noć dao jedan svjež nar koji ti je svakodnevno rađao, a trebalo bi da rađa samo jedanput godišnje. Molio si me da ti uzmem dušu dok si na sedždi, što sam i učinio... Ko je to sve uradio?
Čovjek: Ti, o Gospodaru.
Allah će na kraju reći: I sve je to iz moje milosti, i radi moje milosti ću te uvesti u Džennet!!!

19.08.2007.

Muhammed a.s. i orao

Jednom je Poslanik, alejhisselam, pošao obući čarape nakon što uze abdest. Tada doletje orao, zgrabi ustima jednu od njegovih čarapa i odletje. Resulullah, alejhisselam, bijaše malo zatečen.

Nakon nekog vremena, orao se vrati, okrenu čarapu nadolje i iz nje ispade crna zmija. Tada orao preda čarapu Poslaniku, alejhisselam, i reče:

“Allahov Poslaniče, razlog moga letenja sa čarapom u ustima jeste zmija koja u čarapi bijaše sakrivena. Zato sam postupio neučtivo. Allah mi naredi da te zaštitim. Nemam razloga ne poštivati te i ne biti pokoran tebi.”

Alejhisselam iskaza zahvalu Allahu uzvišenome i reče:

“Događaj koji smatrah lošim bio je ustvari iskaz odanosti i milosti. Orle, odnijeo si mi čarapu te bijah nezadovoljan. Rastužio si me, te smatrah to činom boli.”

Orao odgovori:

“Voljeni, ovo je za tebe opomena od Allaha, kako bi ubuduće bio uvijek zadovoljan s Allahovom odlukom i uvijek Njegovu odluku smatrao činom dobrote, te kako bi uvijek sa zadovoljstvom prihvatao nešto što je Allah propisao a što je u suprotnosti s tvojim željama. Za sve ono za šta misliš da ti šteti budi ubijeđen da je za tvoju korist i dobro. Desi li se kakva nesreća, ne budi tužan, i ne budi ophrvan bolju ako se dogodi nešto loše. Jer, kakva god te nesreća zadesila ona je samo brana većemu zlu.”

Orao nastavi:

“Dok sam letio, vidjeh zmiju u tvojoj čarapi. Nije to do mene. Nikako! To je odraz tvoga vlastitoga svjetla i blagoslova. A Allah u Svojoj mudrosti držaše zmiju od tebe sakrivenu kako bi ti dao posebnu pouku.”

Čovjek ne smije postati nestrpljiv i pretjerano zabrinut kada ga kakva nesreća zadesi. Umjesto toga, treba o tome misliti kao o brani od većih nedaća. Drugim riječima, čovjek uvijek mora Boga dragoga moliti za sigurnost i u tome smjeru graditi planove za budućnost ali istodobno i biti strpljiv s onim što mu od Allaha uzvišenoga dođe. Misao da ono što nekoga zadesi nije ništa drugo do brana od većih nedaća, utjeha je i olakšanje boli i patnje.

Ispuniš li srce samo žalom za “jučer” o onome “sutra” briga ako ti ne prestaje; vremena, vjeruj, imati više nećeš zahvaliti za “danas”, za ono što ti Allah sada daje.


Noviji postovi | Stariji postovi

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
<< 01/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031



MOJI LINKOVI

NEJMA MOČI SLAVNIJE
Ah nice bir uyursun uyanmaz misin
Göçtü kervan kaldik daglar basinda
Çagrisir tellallar inanmaz misin
Göçtü kervan kaldik daglar basinda

Emr-i hac göçeli hayli zamandir
Muhammed cümleye dindir imandir
Delilsiz gidilmez yollar yamandir
Göçtü kervan kaldik daglar basinda

Yunus sen bu dünyaya niye geldin
Gece gündüz Hakki zikretsin dilin
Enbiyaya ugramaz ise yolun
Göçtü kervan kaldik daglar basinda

Ko ostaje, selamimo
S dunjaluka ić' počesmo,
ko ostaje selamimo,
ko nam hajr dovu čini,
od srca ga selamimo.

Edžel nas je oslabio,
usta nam je otvorio.
Za nas bolne dok ležimo
ko upita - selamimo.

Ko nas bude otkrio,
ćefine nam sašio,
ko nas bude gasulio,
od srca ga selamimo.

Griješnim sallu mi učimo,
našem dostu polazimo,
a dženaze klanjačima
selam miraz ostavljamo.

Derviš Junus govorio,
potokom je suze lio,
a sve znano i neznano
što ostaje - selamimo.

Kad ti dođoh do mezara, ya Resulallah
Kad ti dođoh do mezara, ya Resulallah,
kad ti duša selam nazva, ya Habiballah,
ko Sulejman uz štap stajah, ya Nebijjallah,
obveseljen i kaharan, ya Šefiallah!

Sve do svoda nebeskoga
zavoljeh te, Muhammede,
više nego ikog svoga,
šefadžijo srca moga!

Dvorce, hazne, zijamete, ya Resulallah,
kralj i sultan ostavljaju, ya Habiballah,
zeman – ruka sve zamete, ya Nebijjallah,
vjetar na njih praha, ya Šefiallah.

Ti ostavi samo r'ječi, ya Resulallah,
ko svoj miraz od Rahmana, ya Habiballah,
da nam srce se izl'ječi, ya Nebijjallah,
kad od straha grješno ječi, ya Šefiallah!

TESKO VAMA KJAFIRI
Kada zvijezda nestane i kad sunce potamni
dľehenem se raspali
Teąko vama kjafiri, Teąko vama kjafiri
Sudnji dan kad nastupi

Kad se nebo rascjepi i planine pokrenu,
kada mrtvi ustanu
ko ce vama pomoci
Sudnji dan kad nastupi

Zbog nevjere u Boga, zbog grijeha teąkoga
gorjet cete u vatri
Teąko vama kjafiri, Teąko vama kjafiri
Sudnji dan kad nastupi

Nijekali ste sudnji dan, zekkum cete jesti vi
njim utrobe puniti
ko ce vama pomoći
Sudnji dan kad nastupi

A ti duąo smirena Rabbu svome vrati se
Zadovoljna i sretna
u dľennetu smjesti se
Rabuu svome vrati se u dľennetu smjesti se

Allah, Allah

MOJI FAVORITI
ensarijka
MOJA BOGDA SNA
Hikaje- mudrosti
LJEPOTA DUSE
DEVER DUNYA
ben Yamin
Cool Sofra
U Ime Allaha,Milostivog,Samilosnog!
seherbosna
JEDNOĆA STVORITELJA
tesnimskovrelo
HADISI
Bosansko Hercegovacka Islamska Zajednica u NY
Old postcards of Bosnia
Ograničena vremenom
Administratorov blog
Dunyaluk
inartina
islamica
Studio-Din
Alejhisselam
Muslimanka
KIDNAPOVANI BLOG (revolucionarno-gradski blog)
WOMEN OF THE VEIL
Juventus F.C.
Ruhul atire
Budi optimista pa cak i ako se nalazis usred oluje
::: Orijentalna Epidemija ‖ Epidemia Oriental ::
Sjećanje na Aminu
Zikrullah
Lijepe DOVE
Real Club Deportivo de La Coruña
helena
dragulji islama
ZNAKOVI NA PUTU
๑●zamjenit' cu te gorimm ... ๑●
tajra
SNAGOM VJERE DO SAVRŠENSTVA DUŠE
***NEMA TE , A JA VOLIM TE***
♥***UDJI, NE VIRI...NE JEDEM JA:D***♥
One Tree Hill
Proud Muslimah
Niste sami
čudesa stvaranja
Flγing without wings.
Knjiga i đubre neće izdat'...
IT`S SO FUCKING UNREAL ... YOU CANT BELIEVE IT !!!
*Crne Mambe* ZA DRUGE SE NAVIJA BIJELJEVAC SE VOLI
Sa Mnom Su Rajska Blazhenstva I Paklene Muke...!
Children of islam
više...

BROJAČ POSJETA
41261

Powered by Blogger.ba